Marko i momci donose toplinu potrebitima

Marko Semren bio je voditelj jedne od ovogodišnjih akcija, "Donesimo toplinu". Kako je, s kim i gdje volontirao u "72 sata bez kompromisa", možete pročitati u nastavku.

1. Tko je Marko Semren? Koja je njegova uloga u svijetu?

Imam 27 godina i apsolvent sam Ekonomskog fakulteta u Zagrebu ( daaaaaaa još uvijek studiram, no završit ću ove godine 😉 ) . Član sam muške molitvene zajednice sv. Josipa Pozvani, koja se okuplja svake srijede nakon večernje mise na Knežiji, u župi Marije Pomoćnice. Dakle srijeda je definitivno najbolji dan u tjednu 😊 Svakoj osobi Bog je dao posebnu ulogu na ovom svijetu, kako bi On preko nas djelovao. Na kraju krajeva sve se svodi na to da potičemo ljubav i mir unutar svoje obitelji te da budemo strpljivija braća, sestre, sinovi , kćeri te roditelji. Prenijeti te vrijednosti na svoje prijatelje i društvo u cjelini konačni je cilj.

 

2. Kako si čuo za 72 sata bez kompromisa?

Za ovu akciju sam prvi put čuo prije 2 godine i to preko društvenih mreža. Isto tako nekolicina mojih prijatelja sudjelovala je u istoj akciji proteklih godina te su me njihova iskustva potaknula da se i sam ove godine priključim.

3. Jesi li volontirao prošlih godina ili si samo uskočio u ulogu vođe?

Iskreno,  do 2017. godine nisam bio prisutan u volonterskim vodama, a još manje u ovoj akciji. No pozitivna iskustva sa Hoda za život te pokoje akcije iz SKAC-a definitivno su me potaknuli da se priključim i 72 sata bez kompromisa. Naravno , htio sam da i moji dečki iz zajednice sudjeljuju, koji su objeručke prihvatili ideju te smo se svi ekipno prijavili . Da bi stvar bila još bolja, priključilo nam se i par momaka koji dođu na naše otvorene susrete 😊

 

4. Koga si vodio i kamo? Jeste li mijenjali svijet ili su sve to samo prazne riječi?

Tog sunčanog petka jedna prava mala ''zelena'' vojska od 12 momaka bila je spremna učiniti ono najvažnije – a to je pomoći svojem bližnjem. Cilj naše akcije bio je prevesti drva za ogrjev iz centralnog skladišta Caritasa u Rakitju  trima obiteljima u potrebi u župi Soblinec. Mijenjati svijet zvuči malo preherojski, no vjerujem da smo tim ljudima pokazali jedan svijet, a to je svijet dobrote i žrtvovanja za drugog. Njihovo hvala od srca vrhunac je svega toga te praznim riječima u ovakvoj akciji nema mjesta. I kada se zbroje sve te akcije, vrijeme i trud svakog pojedinog volontera, zasigurno dolazimo do jednog efekta , koji će definitivno imati pozitivan utjecaj na šire društvo.

5. Bilo je svega na akciji, priča se. Napiši mi neku zanimljivu stvar, smiješnu.

Naša akcija, ''Donesimo toplinu'' , osim što je zahtjevala veći broj bicepsa (muških 😉 ) , potrebni su bili i transportni kombiji, koji će prevesti drva u 40tak kilometara udaljen Soblinec. Udružene snage SKAC-a i župnog Caritasa Soblinec uspjeli su otkloniti i tu prepreku. Akcija ‘’Dnesimo toplinu’’ započela je u 16.40 ispred centralnog Caritasa u Rakitju, ispred kojeg je čekala prava mala ''zelena'' vojska momaka spremna da se uhvati posla. Malo je reći da su dečki turbo brzinom odradili posao. Za manje od 45 minuta, koji su uključivali naslikavanje, zezanciju i molitvu te naravno i utovar drva, prvi dio posla bio je gotov. U 17.30 tri puna kombija drva bila su već spremna i na putu za Soblinec. Put prema cilju bio je lagan i protekao je u šali i boljem upoznavanju društva. Došavši u Soblinec, svaki kombi sa svojim timom uputio se obiteljima u potrebi. Svaki domaćin nas je primio raširenih ruku i otvorena srca te nesebično sudjelovao pri istovaru. Čak su neki istovari trajali manje od 5 minuta, što bi moglo ući u Guinnessovu knjigu rekorda 🙂 Pao je već mrak, no posao je bio gotov i na radost svih sudionika i naših domaćina naša akcija nije mogla imati bolji završetak. Oprostivši se od naših domaćina, uputili smo se u lokalnu pizzeriju, gdje su nas župni Caritas i župnik Ivan Lastovčić lijepo počastili. Na kraju večeri došao je rastanak, koji je bio prožet smijehom i radošću te srcima koja su bila ispunjena davanjem za druge.

 

6. Kako bi opisao što se to sve događalo taj vikend u gradovima? Kakva je budućnost 72 sata? I, na kraju, što bi želio vidjeti sljedeće godine?

Taj vikend najjednostavnije bih mogao opisati sa riječima: davanje, ljubav, radost, zajedništvo i hvala. Vjerujem da je svaki volonter sebe davao nesebično svojem bližnjemu i kako bi mu rekao: ''Tu sam jer ti želim pomoći i ne boj se, jer nisi sam.''  Takva vrsta zajedništva ovakav projekt može pogurati samo još više naprijed i pomoći mu da se još više proširi po Lijepoj našoj.  Moje želje za idućih 72 sata bez kompromisa su  da vidim još više novih mladih  lica koja će se priključiti ovom projektu te da ovakav projekt potakne svakodnevno pomaganje u društvu.