Beskompromisna Ivana iz Karlovca

Kada se u društvu pojavi osoba poput Ivane, sve jednostavno blista od radosti, osmijeha i zabave. Ivana je prije svega osoba koja je svakome spremna pomoći, bio prijatelj, poznanik ili kolega, zaista je uvijek tu. Kako se bavi studiranjem farmacije, jako je pedantna i velik je perfekcionist, jako je odana radu i sve odrađuje korektno i kako se kaže, „kao po špagi“. Rado se odaziva na razne vrste projekata za mlade, svake godine sudjeluje u oratoriju za djecu pri Nacionalnom svetištu svetog Josipa, sudjeluje u pripremi Holywina, animatorica je, aktivni je član župe i dugogodišnji član zajednice mladih Zamak. Vrlo je srdačna i otvorena prema svakome tko joj priđe, jako realna i prizemljena osoba, ima mnoge kvalitete. Jedna od brojnih njezinih vrlina jest upravo ta da je sportskog duha. Zanimljiva činjenica o Ivani jest ta da je dug period svojeg života posvetila treniranju Taekwondo-a te ima ni više ni manje, nego crni pojas. Spretna je u mnogim spektrima, tako se dokazala spretna i u vođenju projekta 72 sata bez kompromisa 2019. godine u Karlovcu. Za prvi je put odradila zaista fascinantan posao, budući da sami projekt donosi brojne obaveze, kontakte, timove i slično, držeći konce svega toga u rukama pokazala je kako je odličan voditelj. Biti voditelj jednog tako velikog projekta velika je dužnost i odgovornost, uzeti u ruke takav jedan pothvat nije lako, ali Ivana kao vrlo odana i ustrajna osoba u poslu, učinila je to toliko dobrim i nezaboravnim.

U nastavku vam donosim kratki intervju s Ivanom, koja je s nama podijelila svoje iskustvo organizacije.  Kako je saznala za projekt, što ju najviše veseli na pomisao projekta, te što kroz njega uči, daruje i dobiva, pročitajte u nastavku.

Kada i kako si se uključila u projekt 72 sata bez kompromisa?

Za projekt sam prvi puta čula prije tri godine dolaskom u Zagreb na fakultet, ali uvijek mi je falio neki poticaj da se odvažim prijaviti. Slušajući dojmove i lijepe priče ljudi koji su sudjelovali, prošle godine smo predložili kako bi bilo super da projekt održimo u Karlovcu. Na poticaj rektora Nacionalnog svetišta svetog Josipa, mons. Antuna Sentea ml., ekipa iz Nacionalnog vijeća nam je došla predstaviti projekt i tako smo mi oduševljeni, ali uz malu dozu straha, prihvatili spremno i otvorenog srca izazov te odlučili činiti velika djela ljubavi u našem gradu.

Koji su izazovi s kojima si se susrela prilikom organizacije? 

Najveći izazov s kojim sam se susrela je bilo, nekako i očekivano, preuzimanje uloge voditeljice projekta u Karlovcu. Ne problem, ne poteškoća, nego baš izazov, ali kada postoji potpora među ekipom organizatora i kada si posvijestiš da „Bog ne poziva sposobne, nego osposobljava pozvane.“ te da zapravo nisi ti voditelj jer „Svi smo mi samo olovke u Božjim rukama.“, sve postane jednostavnije, stvore se nove ideje i sve se posloži na pravo mjesto. Bilo mi je lijepo gledati kako smo svi zajedno otkrivali svoje vještine i osjetili veliko zajedništvo. Neovisno o tome u kojem timu su ljudi bili, međusobno su si pomagali, radili nešto što možda nisu ni planirali ni trebali, ali upravo je to ta beskompromisnost i predanost svakoga iz tima da pomogne drugome. Blagoslovljen je svatko tko ima takve prijatelje uz sebe. Kada sam i pomislila da je nešto teško, uvijek je naišao netko s poticajnim riječima, spreman da svaku „prepreku“ na putu savladamo bez nervoze i negodovanja. Posvijestili smo si da su one dio Božjeg plana i da nas uče poniznosti u svemu što činimo.

Što bi izdvojila kao najdražu uspomenu s projekta?

Puno je uspomena sa projekta i nije lako izdvojiti najdražu, sve su mi jednako drage i svaka ima posebno mjesto u srcu, ali rekla bih da mi je najdraže to što sam neplanirano sudjelovala na nekim akcijama i upoznala divne ljude. Vidjeti koliko su svi bili spremni darovati svoje vrijeme i talente, kojih možda nisu ni bili svjesni, svaki osmijeh na licima volontera i ljudi kojima smo pomogli, njihova zahvalnost i skromnost, svaka poruka puna dojmova, svaka fotografija kao vidljivo sjećanje na pojedine akcije, osjećaj ispunjenja i mira, sve je to ono što me drži za ovaj projekt.

Projekt me iznova naučio da trebam biti zahvalna na malim stvarima i prihvaćati različitosti. Pokazao mi je koliko su ljudi uporni i spremni darovati sebe za dobrobit onih najpotrebnijih, najmanjih i najranjivijih u društvu.  

Što očekuješ ove godine od projekta?

Od projekta 2020. godine želim da potakne još više mladih da se prijave, više volonterskih akcija i uspjeh novim gradovima sudionicima. Da nastavimo širiti radost i činiti dobra djela u svojim gradovima diljem Hrvatske.Projekt je prilika da se još više među mladima u Hrvatskoj potakne volonterstvo te da kroz zajedništvo i kreativnost pomognemo bližnjemu.

Share This