Beskompromisni volonter iz Osijeka

Iz grada na Dravi, našeg Osijeka, dolazi Branko - dugogodišnji volonter na 72 sata bez kompromisa, a ove godine i član organizacijskog tima.  Što ga drži iz godine u godinu za projekt, zašto smatra da je važan za njeov Osijek i još mnogo toga saznajte u nastavku:

Usta moja, hvalite me - reci nam nešto o sebi!

Zovem se Branko Mihaljević, imam 25 godina, nisam napisao Zeku i potočića, radim kao dizajner u osječkoj softwerskoj firmi Mono software. Volim nogomet, lickat limenog ljubimca i psihologiju.

Kada i kako si se priključio u projekt?

Projektu sam se priključio prije 3 godine na poziv svog prijatelja Marija koji je i sam aktivan sudionik projekta 72 sata.

Što te drži za projekt?

Micanje od svakodnevne nezainteresiranosti i nebrige za probleme društva i pojedinaca. Postao sam i dio organizacijskog tima u Osijeku pa je samim time i zainteresiranost veća.

Zašto je ovaj projekt važan za tvoj grad?

Osijek je “poznat” kao prazan i pasivan grad. Na prvoj liniji pokazujemo da to nije istina. Projekt donosi svijest mladima o stvarnim i realnim problemima društva te im pokazuje da se uz malo žrtve može stvoriti jako lijepih stvari i uspomena.

Najdraža uspomena s projekta?

Definitivno reakcija bakice kojoj smo došli nacijepati drva za nadolazeću zimu i srediti dvorište. Takve presretne reakcije su prava povratna informacija da vrijeme koje smo odvojili nije uzaludno i da ima nešto u tom “čudnom” žrtvovanju za potrebite.

Što si naučio kroz sudjelovanje u projektu?

Biti aktivan i davati sebe za stvari koje su veće i od nas samih stvara novi pogled na svrhu svakog pojedinca. Postoje ljudi i ideje koje za takvim ljudima tragaju.

Što ti je bilo lijepo, a što teško u projektu?

Lijepo je bilo vidjeti sreću i zainteresiranost osoba kojima smo pomogli, a teško je svaki puta objasniti ljudima zašto slobodno vrijeme odvajamo za žrtvu i tuđe probleme.

Koji su izazovi sa kojima si se susreo?

Definitivno je izazov pronaći razlog koji će mlade osobe povući iz komfor zone društvenih mreža, video igrica i televizije u žrtvu od koje oni nemaju ništa osim vlastitog mira i satisfikacije.

Što želiš od projekta 2020. Godine?

Da nastavi u istom smjeru i uvijek zadrži dozu samokritičnosti koji će ga sljedeću godinu podići na malo bolju razinu. I puno mladih volontera koji vide puno veći smisao od puke žrtve.

 

 

Share This