Beskompromisni volonteri iz Zadra

Jeste li znali da je najstarije Sveučilište u Hrvatskoj upravo ono u Zadru? Grupa studenata koji danas studiraju u ovom gradu s najljepšim zalaskom sunca i zvukom morskih orgulja, uz sve čari studentskog života u Zadru - živi i projekt 72 sata bez kompromisa. Predstavljamo vam Anu i Marijanu, dvije voditeljice projekta koje zajedničkim snagama Zadar zelene već godinama, te njihove hrabre volonterke i volontere: Marina, Karlu, Josipu, Enu.

Studentica sam četvrte geografije i teologije pri Sveučilištu u Zadru, a inače živim u Koprivnici. Dakle, u projektu sudjelujem od 2017. godine kao volonter, a 2019.godine sam po prvi put dobila priliku biti koordinator. Komunikativna sam i vesela osoba kojoj je najdraže biti u krugu obitelji i prijatelja koji me čine boljom osobom. Volim isprobavati nove stvari, a svakim „neuspjeli“ pokušaj mi je motivacija da ustrajem, jer- „prokušanost rađa postojanošću.“ U slobodno vrijeme odlazim u duge šetnje, čitam knjige, sviram gitaru, a odlazak na sv. Misu mi je najdraži dio tjedna. Kao što već rekoh, u projektu sam prvi put sudjelovala 2017. godine na koji me nagovorila prijateljica. Bila je to moja druga godina faksa i još uvijek se nisam osjećala dovoljno ugodno za izlaženje izvan svoje komfor zone. Ali upravo me taj „izlazak“ uvijek i privlačio, a tu sam i shvatila da je to moje poslanje, Božji dar, da izlazim iz sebe i krenem za Njim, tamo gdje me poziva. A nakon dvije godine, nisam mogla ni zamisliti da će me zateći poziv kojim sam pitana bih li koordinirala čitav projekt u Zadru. Rekoh, zašto ne, ali uz uvjet da još sa mnom netko pristane na istu ulogu. I na kraju tako je i bilo, pristala sam na tako veliki pothvat čisto jer sam to smatrala izazovom, ali i s obzirom da sam planirala otići na diplomski u Zagreb, to je bio očito Božja intervencija da me Zadar treba i zato Mu zahvaljujem. Od izazova bilo je puno više, i možda sam po prvi put počela upoznavati samu sebe na način na koji to još nisam. Smislen život očituje se u sebedarju, a ovaj projekt te poziva upravo na to. Smatram da toga nedostaje u ovom hedonističkom društvu. Promjena koja je neizrecivo neophodna u našem društvu se upravo ovakvim projektima događa, bili mi svjesni toga ili ne. Jedna od najljepših uspomena s projekta jesu osmjesi, oni iskreni, oni koji ti se zauvijek urežu u srcu, pa svaki put kad krenem razmišljat o projektu, ti osmjesi, ta bezbrižnost su moji niti vodilje koji mi ne dozvoljavaju odustati. Pa čak i kada se pojave nepodnošljivo teški trenuci, zatvaranje vrata pred nosom, poklapanje slušalice, zaboravljanjem bitnih stvari, odustajanje volontera, okretanje leđa i odmahivanje rukom, svi oni izjalovljeni trenuci. Ali sve nas je to učinilo jačima, boljima, strpljivijima i s drugima i sa samima sobom. Novi tim koji smo oformili prošle godine je pokazao toliko dobre volje, toliko potencijala, toliko ljubavi za projekt, za ljude, da i ove godine očekujemo to nemjerljivo zajedništvo i dobročinstva koja ne mogu izraziti niti jedni novinski članci.

 

Apsolventica sam druge godine diplomskog studija Suvremene talijanske filogije te Povijesti na Sveučilištu u Zadru. Komunikativna sam osoba, volim strane jezike, putovanja, uvijek u potrazi za novim iskustvima i izazovima. U slobodno vrijeme volim pročitati kakav povijesni roman ili neko duhovno štivo. Ipak, srce mi najviše zakuca i najviše se osjećam ona istinska ja kad radim na nekom dobrom projektu i na organizaciji istog. Tad osjećam da dajem pravu sebe, do maksimuma, a takav je osjećaj neprocjenjiv. Upravo se to i dogodilo na ovom projektu preko kojeg sam još više upoznala sebe, stekla prijateljstva za cijeli život i uspomene koje neće moći biti izbrisane nikad. Sv. Filip Neri je rekao: Blago vama mladi jer imate vremena činiti dobro i tu rečenicu ne shvaćam olako. Uvijek me podsjeća da smo kratko na ovome svijetu i da je najvažnije služiti drugima. No, ono što me drži za projekt je spoznaja da radimo nešto dobro za naš grad, pokazujemo da mladi mogu i žele raditi dobro i da zaista mladost koju Zadar ima - vrijedi. Kroz sudjelovanje, a pogotovo u organizaciji, naučila sam saslušati drugoga, pokoriti se većini (što je nekad jakooooo teško), izreći naglas svoje mišljenje, ali sam i naučila da je pomagati i služiti najvažnije u životu i da smo zato na ovom svijetu. Bilo je lijepih ali i teških trenutaka. Kad si u organizaciji nosiš debeli dio na svojim leđima, riješavaš probleme koji se nameću putem i koji nekad ne nastanu preko noći, već u istom trenutku, ali ljepota je da onda imaš svoju supatnicu kraj sebe i tim koji ti pomaže, naravno uz pomoć Onog gore kojem opet na kraju treba prepustiti sve ishode. Ima toliko lijepih uspomena koje me vežu uz ovaj projekt, ali moram priznati najljepši su mi oni od prošle godine: naše zajedništvo, volonteri iz Češke s kojima smo se toliko sprijateljili u ta tri dana da nam je bilo preteško s njima se oprostiti na kraju, torta 72h bez kompromisa i druženje sa svim volonterima i naravno, lica onih koje smo usrećili tijekom volontiranja. Za sljedeće projekte koji nam slijede želim to i još više, a najviše želim da novim mladim generacijama pomaganje bude nešto normalno kao zrak koji udišemo.

 

Student sam 4. godine Odjela za informacijske znanosti, a prije toga završio sam preddiplomski studij Engleskog i ruskog jezika i književnosti. Dolazim iz Obrovca, a u Zadru sam od prvog razreda srednje škole. Kroz taj, relativno dug period, zavolio sam Zadar i upoznao puno dobrih ljudi. Osim što studiram, u slobodno vrijeme bavim se glazbom. Glazba je moja najveća ljubav i vjerojatno ono po čemu me ljudi najbolje poznaju. Sviram gitaru, pjevam, pišem pjesme i tu i tamo odradim koju svirku. Zahvaljujući glazbi otvorio sam se ljudima i doživio puno lijepih iskustava. Kroz studij sam se vratio crkvi, od koje sam se kao i većina moji vršnjaka, maknuo nakon sakramenta svete potvrde. Povratak crkvi uvelike je odredio moj daljnji život i zasigurno je jedan od faktora koji je utjecao na uključivanje u projekt 72 sata bez kompromisa. Za projekt me drže, naravno ljudi i zajedništvo. Tolika razina pozitivne energije na jednom mjestu jednostavno je neprocjenjiva. Kada ljudi nesebično daruju svoje vrijeme za druge, pa makar imali poteškoće i probleme u svom životu, e to je znak da nije sve crno i da se za današnje generacije ipak može čuti i po dobrom.

 

 

Moje ime je Karla, studentica sam španjolskog jezika i povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Zadru. Ono što najviše volim su ples i putovanja, no s obzirom na obveze na faksu, hobiji mi moraju biti nešto jednostavniji pa su tu onda ispijanje kava i gledanje serija. Kada je riječ o projektu „72 sata bez kompromisa“, čula sam za njega i ranije, ali sam se uključila tek prošle 2019. godine, kada sam se odlučila staviti se na raspolaganje organizatorima. Mislim da je ovakav projekt od velike važnosti kako bi se mlade upoznalo s potrebitima njihova grada, sa zajednicom u kojoj žive i da vide kako trebaju izaći iz svoje zone komfora da bi se dogodile velike stvari i da bi bili bogatiji za novo iskustvo. Sudjelovanjem u projektu sam učila raditi u timu, uvažiti ono što mi je rečeno jer je sve to u svrhu što uspješnijeg projekta te biti strpljiva, kako sa svojim timom, tako i s ljudima koji su nam prilazili.

 

 

 

Josipa je vesela i empatična osoba. Voli društvo i zabavu. Iznad svega voli djecu. Obožava raditi s djecom u bilo kojem smislu aktivnosti. Josipa uz svoj studij vrlo rado sudjeluje u mnogobrojnim volonterskim aktivnostima u gradu Zadru. No, kako se priključila projektu 72 sata? Projektu sam se pridružila 2018.godine i to na nagovor prijateljice koja je tada bila voditelj projekta u Zadru. Prijateljica me pozvala na sastanak, uputila u rad organizacije i nedugo nakon toga postala sam jedna od organizatora projekta u Zadru. Za projekt me drže zajedništvo i volja svih mladih ljudi koji se prijave. Pošto imam puno iskustva u organiziranju projekata, sa zadovoljstvom mogu reći da je ovo jedan od rijetkih projekata koji u većini slučajeva prođe bez prevelikih problema i nesuglasica. Jer ako do tih nesuglasica i dođe, svi se  na kraj tog dana nađemo i razmijenimo iskustva.

 

 

Osoba koja je uvijek vedra i nasmijana te uvijek spremna na neke akcije. U slobodno vrijeme se bavi pisanjem diplomskog rada i nastoji fakultet privesti kraju. Jedna je od organizatorica Mise za mlade koja je od ove godine zaživjela u Zadru.  Uvijek se uključuje u neke volonterske akcije ako kome treba pomoći. Organizirana i  sve obavlja na vrijeme. Predana je svemu što radi i sve radi sa srcem. Ena u nastavku donosi svoje iskustvo vezano uz projekt: U projekt sam se uključila preko svojih prijatelja i drugih studenata, tako sam i čula prvi put za projekt. Bilo je to 2017. godine kada se projekt prvi put održao u Zadru. Zanimalo me što to znači 72 sata bez kompromisa. Prijavila sam se bez razmišljanja, jer sam znala da to nešto dobro donosi. Projekt je važan kako bi se stanovnicima grada Zadra pokazalo da se i na njih misli i da ima dobih mladih ljudi koji su tu za njih. Za projekt me veže mnogo uspomena, ali izdvojit ću svakako jednu posebnu koja ostaje za cijeli život. Prošle godine nas nekoliko cura je bilo u samoj organizaciji projekta, a s jednom sam se zbližila iako smo se znale i prije jer studiramo skupa. Naše prijateljstvo je preraslo i u kumstvo. To jest biti ću joj kuma na vjenčanju. Lijepo je vidjeti kako mladi rade kao jedno. Kako odvajaju svoje vrijeme pored fakultetskih i srednjoškolskih obaveza. Lijepo je vidjeti nasmijane ljude kojima smo  pomogli.

 

Share This