Intervju s užim organizacijskim timom - Zadar

Ove se godine 72 sata bez kompromisa drugi put održava u Zadru. O prošlogodišnjim iskustvima i ovogodišnjim izazovima progovorila je Katarina, članica užeg organizacijskoga tima.

1. Katarina, kako si bila prošle godine u užem organizacijskome timu, a ove si godine voditeljica projekta, tako možeš reći što je projekt 72 sata bez kompromisa donio Zadru prošle godine?

Poznato je da Zadar kao grad ima, rekla bih, meko srce. To srce oduvijek osjetljivo je na potrebe svojih bližnjih. Prve godine (2016.) poželjeli smo da to srce ostane kakvo jest. Željeli smo ''pokrenuti'' mlade. Željeli smo da se odvaže, da se uzdaju i da krenu… Oni bi trebali biti naša nada i naša promjena. Možda sami ne mogu puno, ali zajedno mogu. Možda financijski ne mogu pomoći, ali zato mogu učiniti puno više za svoga bližnjega jednim snažnim zagrljajem, poljupcem, lijepom riječju, svojim darovima… Ima li što ljepše nego koristiti svoje vještine kako bismo nekoga usrećili? (Pokušajte!) Sada je naša želja stvarnost. Kao što sam rekla, mladi su krenuli… Volontiranje nije stalo nakon 72 sata ovoga projekta. Jako smo sretni zbog toga.

2. Kako si ti čula za projekt 72 sata bez kompromisa i kako si se uključila u njegovu organizaciju u Zadru?

Nakon što sam upisala studij, tadašnji povjerenik za mlade Zadarske nadbiskupije okupio je nekolicinu mladih kako bismo oživjeli pastoral mladih. Razmišljali smo što bismo mogli ponuditi mladima. Osluškivali smo… Što je potrebno mladima? Što mlade zanima? Što će ih ispuniti i činiti radosnima? Kako ih osvijestiti da je mnogo ljudi u potrebi, a da svojim vještinama mogu puno učiniti za druge? Pošto su neki od nas već i volontirali u ovome projektu, predstavili su ga u najboljem svjetlu. Odvažili smo se, uzdali i krenuli… Ponudili smo mladima i ovaj projekt. Sada ga organiziramo već treću godinu i zadovoljni smo projektom i ''velikim plodovima'' ovoga projekta.

3. Zašto misliš da je projekt potreban Hrvatskoj i gradu Zadru?

Već sam govorila da je ovaj projekt izvrsna prilika za okupljanje mladih koji zajedničkim snagama žele promijeniti svoje okružje i koji žele biti korisni u društvu i pozitivno utjecati na njega. Oni svoje slobodno vrijeme i svoje vještine hrabro stavljaju na raspolaganje u zajedničkim akcijama. Pokazuju društvu da tako možemo biti promjena koju svi priželjkujemo. Oni su naš osmijeh i naša nada. Ne želim sada govoriti o tome u kavom stanju je naša Domovina i naš grad jer smo svi dobro upućeni. Želim samo reći da još možda nismo dovoljno hrabri, ali smo sposobni i ne smijemo kao većina čekati da netko drugi nešto poduzme. Naši bližnji nas trebaju.

4. Zašto bi se mladi čovjek, koji toliko vremena provodi u udobnosti svojega kauča i tehničkih pomagala, trebao uključiti u projekt?

Govoreći iz svoje perspektive, rekla bih da sada imam više slobodnog vremena nego što ću ga možda imati kada budem imala svoju obitelj i posao. Moj kauč i tehnička pomagala ne ispunjavaju me i ne usrećuju me kao što me ispuni i usreći nekakva sitnica koju učinim za drugu osobu, posebno kada je moj bližnji u potrebi. Vrijeme brzo prolazi, a nema ništa ljepše nego kad znaš da ono malo vremena što si nekome posvetio i da ono malo što si učinio nekome značilo puno više nego što ti misliš. Kroz ovaj projekt upoznala sam puno ljudi, sklopila sam suradnje i nova prijateljstva, bolje sam upoznala samu sebe, iskušala sam svoje vještine i otkrila sam one koje do sada nisam imala priliku koristiti, pobjedila sam sebe i neke svoje strahove, okušala sam se u organizaciji i vođenju jedne akcije, tima i sada cjelokupnog projekta. Projekt ne bi bio uspješan bez zajedništva. Zahvalna sam svima koji su bilo kako pomogli da se ovaj projekt pokrene i održi.

5. Koja je tvoja poruka za mlade Zadra i okolice, tvoj poziv da se priključe projektu 72 sata bez kompromisa?

Sretna sam i ispunjena kada znam da smo učinili nešto ovako veliko za naše mlade i naš Zadar. Mladi smo i sposobni iako još možda nismo dovoljno hrabri. Ne smijemo postati dio većine koja čeka da netko drugi nešto poduzme. Često nemamo koristi od prozivanja drugoga i kritike. Kada se udružimo i kada svatko koristi svoje vještine, možemo učiniti puno toga. Dosadašnji volonteri svjesni važnosti ovoga projekta već su se prijavili… Pa zašto baš ovaj trenutak i tebi nije dovoljno dobar za promijene? Pozivam te da se sada prijaviš u ovu avanturu i da i ti pokloniš nekome svoje slobodno vrijeme i svojim vještinama uljepšaš nekome život. Poseban poziv upućujem srednjoškolcima. Kao što sam već rekla, odvaži se, uzdaj se i pridruži nam se u velikom maratonu koji uskoro započinje. Nisi sam! Ostavi i ti svoj trag u nečijem životu, bez kompromisa.

Share This