NACIONALNI SUSRET U HRVATSKOM LESKOVCU

Ljeto se polako približilo kraju, ali svaki kraj je novi početak. Uz taj novi početak od 4. do 6. rujna u Hrvatskom Leskovcu, održao se nacionalni susret organizatora i voditelja svih gradova koji sudjeluju u projektu 72sata bez kompromisa. Prije svega, voljela bih spomenuti koji sve gradovi sudjeluju, s obzirom da su nam se ove godine priključila četiri nova grada. Krenut ćemo od juga Hrvatske redom: Dubrovnik, Metković, Split, Sinj, Zadar, Karlovac, Sisak, Zagreb, Suhopolje, Slavonski brod, Osijek + brucoši Šibenik, Krk, Rijeka i Križevci.

Dakle, okupili smo se u petak u samostanu sestara karmeličanski Božanskog Srca Isusova gdje nas je naša draga Anamaria dočekala širom otvorenih ruku i zaželjela nam toplu dobrorošlicu. Započeli smo susret sa sv.Misom koju je vodio isusovac pater Stanko Perica kojem se ovom prilikom i zahvaljujemo na molitvama, blagoslovu i motivaciji za daljni rad. Lijepo je kad imaš takvu podršku, jer to potiče da se daješ i trudiš još više. Umornima od puta, trbuh nam je javio da bi trebali nešto pojesti, pa smo zajedno večerali i nakon večere krenuli u pravu pustolovinu koja je trajala do nedjelje. Zadatak svakog grada je bio ponijeti četiri simbola kako bismo predstavili svoj grad drugima. I tako, dok su neki pričali o sklopljenim prijateljstvima, najpoznatijim događanjima, neki su se osvrnuli i na povijest svoga grada, pa je bilo zanimljivo slušati kako su se gradovi stvarali, rušili i ponovno gradili u povijesti i kako se povijest jednog grada nadovezivala na drugi, što nam je svima ukazalo da i  mi sa ovim projektom pišemo novu povijest i da se nadovezujemo, upotpunjavamo, pomažemo i stvaramo jednu veliku zajednicu i da smo si potrebni kako bi opstali. Između ostalog, imali smo prilike probati i „krčki“ med i žlahtinu, osjetiti miris zadarske i slavonskobrodske lavande, naučiti kako šibenska kapa nije ista kao i lička te čuti o najpoznatijoj križevačkoj čokolateriji. Nakon toga smo igrali igru „Potres“ iz koje smo se podijelili u grupe i nastavili s daljnim aktivnostima, poput recimo crtanja i bojanja. Svaka grupa je dobila dio novog loga kojeg je trebala precrtati na novi list, a kako je to ispalo kad se male ruke slože, vidi na slici.

Druženje je trajalo još dugoo u noć..

Drugi dan, nakon zajedničke molitve i doručka imali smo edukaciju i izlaganje na temu Zakona o volontiranju, Etičkog kodeksa volontera i Temeljnog dokumenta uz mnogo, mnogo rada po grupama i izlaganja stvarnih problema te praktičnih savjeta. Prisjetili smo se i zašto volontiramo, koji su plodovi našeg volontiranja i projekta uopće. A dok smo se mi bavili ozbiljnim stvarima, naša Nikolina i Karlo su se bavili još ozbiljnijma, a to je kuhanje ručka za sve nas. Fino smo papali, moram priznat. A kakav bi to susret bezkompromisaša prošao da nismo išli u akciju. Naime, poslijepodnevne sate smo volontirali na trima akcijama, od kojih je jedna bila branje jabuka, druga branje lješnjaka.

  • Facebook
  • Twitter
  • Google+
  • Gmail
  • Yahoo Mail
  • Blogger

 

Treća i najslađa pečenje palačnika za djecu u domu, koji se nalazi tik do samostana, ali i za ostale gladne volontere.

U dva i pol sata nesebičnog darivanja puno smo se smijali, radovali, upoznavali jedni druge i barem se na trenutak vratili u bezbrižne dane djetinjstva. Kasnije istog dana dragi Tomislav održao je kratko predavanje „Epidemiološke mjere“ na kojem nas je uputio kako i što u slučaju nekoliko scenarija- epidemioloških slika koje bi nas eventualno mogle dočekati za vrijeme održavanja projekta. Drugi dan je završio gledanjem utakmice, papanjem kokica i smijehom do dugoo u noć...

I za sam kraj vikenda, u nedjelju, zajedno smo išli na sv.Misu u kapelicu kod sestara. Mislivši da je tu kraj našim pustolovinama dobili smo još jedan zadatak po grupama, a to je snimanje promo materijala za naš projekt. A kako je to ispalo, uskoro ćete moći provjeriti na našoj stranici www.72sata.hr te Facebooku i Instagramu. Bilo kako bilo, ovakvi susreti se pamte zauvijek, ta otvorenost srca, mir, radost, ispunjenost, iskustvo, znanje i vještine, prihvaćenost sebe i drugih uvijek daje polet za naprijed, za bolje, za više, za jače darivanje onima kojima je to potrebno, a ovaj projekt upravo na to i poziva, unatoč ovitku beznadnosti svijeta i života, budi promjena!

Ana Albin, organizacijski tim Zadar

Share This