Primjer koji dajemo volontiranjem nešto je najvrjednije

kristijan1.1Ja volontiranje gledam kao jedan od najboljih načina za stvaranje kvalitetnog društva u kojem pojedinac neće staviti sebe na prvo mjesto, već dati sebe za drugoga, kaže naš, već senior, volonter „72 sata bez kompromisa“. Što ga je još privuklo volontiranju, kakva je iskustva stekao i zašto će se priključiti i sljedeće godine, pročitajte u ovom veselom intervjuu s Kristianom Karlom!

Bok Kristian Karlo, za početak, možeš nam se predstaviti, odakle dolaziš, gdje ideš, što studiraš/radiš i odakle ti tako neobično ime/prezime?

Haha... rekao bih čovjek da ću se nakon 26 godina naviknut na čuđenje ljudi mojem prezimenu. Ali neka, uvijek nasmije… e da, i Kristian bez J. 😛
Rođeni Zagrepčanin, koji to baš i nije, diplomirao na Arhitekturi prije pola godine, ali još uvijek vješto izbjegava posao u struci. Ukratko…

Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?

Reklo bi se da pošto niti ne studiram, niti ne radim, da imam 24h slobodno. Ali nije baš tako, nakon diplome puno vremena sam odvajao za obiteljski posao koji vodimo preko sezone pa si onda još nadodam 36 različitih aktivnosti, poput organizacije na 72Sata i tako to… Ali uvijek ostane slobodnog vremena kojeg najviše volim provesti u dobrom društvu prijatelja na nekoj finoj klopi. Još ako je to negdje na planini, savršeno!

Kada si prvi put došao u SKAC? Što te je privuklo?

Nije SKAC, ali u Palmotićevu me prvo dovukla Misa mladih. To mi je bilo najdraže mjesto za pronaći mir na kraju napornog tjedna. No, neka suluda sramežljivost me držala podalje od svih onih veselih mladih u SKAC-u sve do 2014., dok nisam upravo u „72 sata bez kompromisa“ vidio odličnu priliku za uključiti se u volontiranje i veseli SKAC.

Već si tri godine u projektu „72 sata bez kompromisa“, što te drži toliko?

Ma u biti sam dužan neke velike pare našoj Đurđici, pa ono, otplaćujem dug. 😛 Bolje da sam dig'o kredit u švicarcima. 😊
Ne… gle, krene prvo na poziv prijatelja. Znaš da bi bilo lijepo pomoći nekome pa se priključiš pa onda postane i izazov, jel mogu ja to pa onda kad odradiš prvu volontersku akciju i vidiš stvarne plodove toga, upecao si se i ne možeš odustati.
Jest klišej, ali onaj osmijeh na dječjem licu kad si mu samo jedno poslijepodne učinio zanimljivijim je neprocjenjivo.

Kroz koje si sve zadatke prošao u projektu i što trenutno radiš?

Prve godine sam se uključio u promociju projekta te sam po školama predstavljao projekt kako bi se što više mladih prijavilo kao volonteri. Nije bilo lako jer smo tek počinjali u Zagrebu i nitko nije čuo za '’72 sata''. Sada sam pak u organizaciji akcija, tu sam se malo bolje snašao. U biti dogovaramo s dječjim domovima, školama, domovima za umirovljenike, bolnicama, a i mnogim još neobičnim ustanovama akcije gdje će naši volonteri dati svoje vrijeme, ruke i ljubav na dar.

Kroz rad na projektu sigurno si upoznao mnogo mladih, što njih motivira za volontiranje?

Ako dosada nisu nikada volontirali, rekao bih znatiželja. Ali i odlična prilika da s velikim brojem mladih u grupi razbiješ led i počneš volontirati. Za one koji su već volontirali i ponovo se tome vraćaju, kao što rekoh, taj osmijeh koji si izmamio na licu potrebitog te ruši kao malo što.

1_Obojimo igru (14)

Volontiranje doprinosi i pojedincu i zajednici, ono povezuje, potiče na dijeljenje, davanje, nesebičnost, altruizam, utvrđuje zajednicu i njezine temeljne vrijednosti. Kako bi ti opisao volonterstvo, što je ono za tebe?

Ja volontiranje gledam kao jedan od najboljih načina za stvaranje kvalitetnog društva u kojem pojedinac neće staviti sebe na prvo mjesto, već dati sebe za drugoga. Možda utopijski, ali volio bih da volontiranje postane obavezni i sastavni dio našeg školskog obrazovanja i u osnovnim i srednjim školama jer to, van kućnog odgoja, je možda najizravniji način pokazati djetetu kako da kasnije u životu čini dobro.

Koja je najbolja akcija u kojoj si sudjelovao?

Sa djecom iz doma I.G.Kovačić smo išli na ekološku akciju čišćenja Medvednice i staze prema špilji Veternici. Najviše me se dojmio mali Tuna, dečko iz doma, opakog nadimka i uvijek sa cigaretom u ustima, makar mu je samo 14 godina bilo. I tako mi skupljamo smeće, a on frajerski gledo sa strane i ne pomaže. Kad vidiš nakon 10ak minuta skužio on da je jedini koji ne radi, a svi ostali rade, veseli, druže se… uzeo vreću i nakupio na kraju smeća više nego itko. I upravo taj primjer koji volontiranjem također dajemo je nešto najvrijednije.

Osim rada u organizaciji, stignete li se i zabaviti kroz sve te dane pripreme i realizacije projekta?

Red rada, red hrane, red pića, red zabave. I tako samo u krug, uvijek. A da ne spominjem završni tulum na kojem se okupe svi volonteri! Dođi i ti, bit će super!

Jesi li upoznao neke nove ljude na projektu, sklopio nova prijateljstva, nije li i to jedan važan dio volontiranja?

O daa… inače sam ok sa pamćenjem imena, ali stvarno toliko puno ljudi sam upoznao da mi bude neugodno nekad jer kad neke od njih ponovno sretnem negdje pa bude ono… eee Volonteru, di si!? Ne možeš to sve ni popamtiti.

DEČKI, OMJER ŽENSKIH I MUŠKIH VOLONTERA JE 5/1. C'MON.

72 (21 of 24)

Hoćeš li se uključiti i dogodine?

Sve dok mi ne zabrane. Zbog godina, jel.

Što bi poručio mladima, zašto je važno volontirati, zašto da se uključe u „72 sata bez kompromisa“?

Ako si sa volontiranjem već na TI, dođi i podrži nas, pomozi potrebitom i pomozi da proširimo ideju volontiranja svima.

Ako si bilo kada bio iznerviran kako nam političari uništavaju državu, ako si bio tužan kada si vidio na ulici osobu koja skuplja boce po kontejneru, želio pomoći susjedi ponijet vrećice na 4. kat, ali ti je bilo neugodno pitati, svaki onaj tko je barem jednom poželio barem malo ljepši svijet od ovog sada, mora se odazvati na ovu akciju.

A i za one kojima treba malo volontiranja za uljepšati životopis, dođite, izdajemo i potvrde.

Vidimo se!