Saznaj moju priču

S. Nelija, časna sestra koja vodi samostan, dočekala je volontere sa širokim osmjehom i raširenim rukama. Njena toplina i briga za starije i sada nemoćnije, nešto je što se može učiti iz iskustva, a neumoran rad i darivanje istinski nadahnjuju

"Nije nam teško, sve se dogovorimo, ali nemamo radnog vremena. U službi smo 0-24 sata." – rekla je s. Nelija.

Korisnica Nevenka, 85, opisuje kako je to bilo kada je bila dijete, kako se zaljubila u dečka iz protivničkog kvarta. Uvijek je mnogo radila, ali se uvijek trudila biti sretna. Vjera u Boga oduvijek joj je puno značila, a od malena su je časne sestre čuvale u skloništu u Miranmarskoj. Svoga sina i snahu na sva usta hvali i time nam pokazuje kako se zajedničkim snagama može izgraditi složna obitelj. Prvo je ona svoje dijete odgajala, a sada joj se nesebnično ljubav vraća.

"Budite hrabri i sretni!" – kaže ona.

Osvrt volontera Ivana:

Danas smo bili u domu za umirovljene časne sestre, ali i za obične umirovljenice na adresi Šestinski vijenac 3 (Šestine). Razgovarali smo i družili se s vrlo zanimljivim umirovljenicima. Dojmljiva je bila priča gospođe od 93 godine starosti. Gospođa je zbog obrane svog prava na vjeru, odlazak u crkvu i radi svjedočenja Istine provela čak 4 mjeseca u tamnici pod komunističkim vlastima u bivšoj Jugoslaviji. Isto tako, dojmljiva je i priča umirovljene časne sestre koja ima multiplu sklerozu. Sestra bira radije trpljenje boli, nego ispijanje tableta. Snagu pronalazi u vjeri i molitvi. Sve današnje sugovornice imaju određene zdravstvene probleme, ali su unatoč tome vedra duha i razgovaraju uz osmijeh. Pružaju pravi primjer svakome u suočavanju s bolestima i problemima u životu. Lijepo iskustvo svakako!