Akcija "Teško žabu u vodu natjerati" - Sisak

„Teško žabu u vodu natjerati“ bio je naziv grupe volontera na projektu 72 sata bez kompromisa i možda upravo taj naziv najbolje opisuje akciju na kojoj smo se zatekli. Naš je zadatak bio pokrečiti zidove i stupove Gimnazije Sisak i prekriti grafite koji su joj narušavali izgled. Osim grupe u kojoj sam volontirao, na akciji je sudjelovalo još desetak volontera od kojih se većina nije međusobno poznavala te je upravo zbog toga ova akcija bila prilika za sklapanje novih prijateljstava.

Na subotnje jutro okupili smo se ispred Gimnazije i krenuli na upoznavanje s radom koji smo željeli odraditi. Mnogi volonteri koji su sudjelovali na ovoj akciji pohađali su upravo tu Gimnaziju i bili su radosni što mogu osvježiti svoj, kako ga od milja zovu, 'hram znanja'. Krenuli smo s mjerenjem, koristili smo libelu, pik traku, impregnaciju, skidali vanjsku ploču, miješali boju i farbali. Zbog toga što većina volontera do ove akcije nije imala priliku raditi mnoge od navedenih poslova, naziv grupe „Teško žabu u vodu natjerati“ postao je naše geslo. Bez obzira na to što mnogo toga nismo znali, krenuli smo. Malo po malo, korak po korak, u zajedništvu, napredovali smo i sve je dolazilo na svoje mjesto. Penjanje i spuštanje niz ljestve uz prigodnu pjesmu „Pa po lojtrici gor i dol“ trošilo nam je najviše energije koju smo obilnim ručkom uspješno vratili. Jedan od zadataka bio je i skidanje vanjske ploče sa stražnje strane Gimnazije. Ovdje je priskočio u pomoć domar škole i još se jednom pokazalo kako su iskustvo i mladost dobitna kombinacija! Cijela akcija bila je prožeta smijehom i pozitivom, ali uz sav taj smijeh i veselje, ono što mi je posebno ostalo u srcu je ozbiljnost u odrađivanju posla kojeg smo prihvatili. Znali smo da je krečenje Gimnazije, koja je jedan od simbola grada Siska, odgovoran posao, ali nismo zbog toga bili u grču i i vjerujem da je to zbog toga što smo imali veliko povjerenje jedni u druge. Akcija je trajala od jutra do kasnih poslijepodnevnih sati. Potrajalo bi kad bih opisivao sve što smo radili, no taj opis nije potreban. Bitno je primijetiti rezultat našeg rada jer u njemu je sadržano sve: volja, upornost, hrabrost, radost, spremnost, odvažnost, ljubav i iznad svega promjena. Svatko tko je volontirao istaknut će nešto njemu posebno, no svi ćemo se složiti da nas je ova akcija učinila boljim ljudima. Danas kad prolazim kraj Gimnazije sjetim se tog dana, te akcije i svakog pojedinca (čitaj prijatelja) s kojim sam mogao biti promjena.

Iako je razorni potres ozbiljno oštetio Gimnaziju zbog čega su njene učionice danas prazne, ona je i dalje jednako lijepa i podsjetnik na jednu od najopsežnijih akcija koje su provedene na ovom projektu. Netko bi rekao da je naš rad bio uzaludan s obzirom na to da učenici sada nisu tamo, ali baš suprotno! Nestrpljivo čekamo dan kada će se svi oni vratiti u prostorije svoje osvježene škole i kada će njihov smijeh ponovno ispuniti hodnike ovog 'hrama znanja'

Share This