Beskompromisne volonterke iz Sinja

Iz grada alkara i pod zaštitom Gospe, stižu nam beskompromisne organizatorice projekta 72 sata bez kompromisa.  Predstavljamo vam Paulu i Mašu koje će ove godine zazeleniti ulice Sinja uz pomoć beskompromisnih volontera kroz djela milosrđa.

Bok ljudi! Zovem se Paula, studentica sam teologije, buduća vjeroučiteljica. Zaljubila sam se u projekt 72h bez kompromisa 2014. godine kada je stigao  u Split. Za projekt sam saznala na fakultetu i sa grupom prijatelja odlučila sam se prijaviti. Nismo znali što nas očekuje što je bio dodatni izazov i uzbuđenje.  Prva volonterska akcija bila mi je u domu za beskućnike „MOST“ u Splitu. Zadatak nam je bio uređenje knjižnice u domu i druženje sa korisnicima. Pripremali smo im palačinke, šišali ih, preslagivali knjižnicu. I danas se toga sjetim sa smješkom na licu. Od tada sam sudjelovala svake godine i puno lijepih uspomena me veže za projekt. Sinj je „zazelenio“ 2016. godine i od tada sudjelujem u svom gradu. Prethodnu godinu sam bila koordinator projekta u Sinju. Za mene je to bio ogroman izazov i kušnja mojih sposobnosti. Vjera i pouzdanje u Boga me držalo, i za mene nemoguća situacija pretvorila se u prekrasno putovanje. Bilo je teških, stresnih trenutaka ali isto tako i emotivnih, dirljivih situacija. Za mene najljepši osjećaj je vidjeti kako mladi izgaraju da naprave dobro djelo, zahvalnost na dječjim licima, i oduševljenje volontera nakon završetka projekta. Za projekt me drži ljubav prema pomaganju i osjećaj ispunjenosti nakon učinjenog dobrog djela. Kroz ovaj projekt mlade se potiče na svjesnost o ljudima koji su u potrebi a žive u istom mjestu i imaju priliku nešto promijeniti da im bude bolje. Pokazuje im snagu zajedništva i ljubavi koja može promijeniti svijet kada je to potrebno. Sudjelujući u projektu njeguje se i produbljuje empatija prema čovjeku, poštovanje i pažnja jednih prema drugima, mladima se omogućuje prilika da nešto dobro učine i da se osjećaju cijenjeno, korisno. Prema Isusovim riječima; „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“ ( Iv 13,34 ) i upravo ovu poruku projekt 72h bez kompromisa šalje mladima.

Ja sam Maša, u Splitu studiram kako bih postala učiteljicom i prema tom cilju nestrpljivo idem. Opisala bih se kao razgovorljiva kreativka u potrazi za neobičnim. U 72 sata bez kompromisa prvi sam put sudjelovala 2019. godine tako da me je prijatelj pozvao vjerujući da mogu i ja doprinijeti dobrim djelima. Sve se dogodilo nekako na prepad jer nisam znala mnogo o projektu prije upuštanja u tu avanturu, no nisam požalila jer sam upoznala nove osobnosti i dobila lijepe uspomene. Nemam za vas filmsku priču, ali ja nekako najviše volim skromne Božje trenutke i baš jedan takav želim istaknuti. Tražili smo piće za naše volontere, već smo bili obišli nekoliko mjesta, ali i dalje nije bilo dovoljno. Posljednja prilika, ulazimo kroz vrata malog privatnog diskonta, pa pomalo umorni ispričamo koja se priča nalazi iza projekta 72 sata bez kompromisa. Niti smo trebali požuriti niti dodatno pojasniti niti pretjerano uvjeravati da „ovo naše“ ima smisla, u očima vlasnice vidjeli smo da prepoznaje dobro djelo. Nije mnogo s nama razgovarala, ali nam je dala više nego smo tražili. Poželjela nam je sreću, pokazala oduševljenje i suosjećanje, „zapovjedila“ nam da se vratimo i sljedeće godine, a kao šlag na kraju pozdravila nas je s Božjim blagoslovom. Taj osjećaj ispunjenja i olakšanja nije lako opisati, ali tijekom projekta se stalno pojavljivao kada ga najmanje očekuješ. Zato, vrijedno je! Vrijedno je biti dio 72 sata bez kompromisa i spoznati da se u ovom, na prvi pogled, tmurnom svijetu svugdje nađe jedna svijetla i dobra duša.

Share This