Beskompromisni volonteri iz Metkovića

Iz grada u dolini rijeke Neretve dolazi nam naš najmlađi, ali već dobro uhodani tim volontera 72 sata bez kompromisa. U iščekivanju povratka u školske klupe i zelenjenja ulica Lijepe naše, donosimo ti njihova iskustva:

Zovem se Katarina i učenica sam trećeg razreda jezične gimnazije u Metkoviću. Iako još uvijek ne znam što želim biti u budućnosti, trudim se fokusirati na sadašnjost. Volim učiti strane jezike, nerijetko gledam povijesne dokumentarce, kao još neke od svojih hobija nabrojala bih slušanje glazbe, također volim gledati serije, bavim se tjelovježbom i volim proučavati društvene odnose i neverbalnu komunikaciju ljudi. U društvu sam poznata kao entuzijastična i otvorena osoba. Za projekt 72 sata bez kompromisa čula sam prije 3 godine i nakon toga se odlučila prijaviti kao volonter. Iako sam se prijavila uglavnom zbog druženja i dobre zabave, otkrila sam skroz jednu drugu stranu tog projekta. Zapravo sam tada uistinu shvatila koliko smo, ne samo ja, već svi mladi zapravo sposobni i vrijedni. Iskreno, ne mogu izdvojiti neki poseban događaj koji me se dojmio, ali znam da sam zadnje dvije godine što sam volontirala za ovaj projekt naprosto uživala i s ponosom mogu reći da sam ove godine voditelj projekta u ovom gradu, jer mi je iznimna čast raditi s našim mladima zbog njihove ambicioznosti i spremnosti u svakom trenutku pomoći. 72 sata donosi samo pozitivna iskustva.

Zapravo ponekad jako malo daš od sebe kao volonter, a pojedincima to znači cijeli svijet i to je uistinu predivan osjećaj.

Zovem se Matija, učenik sam iz Metkovića. Odabrao sam jezični smjer gimnazije jer volim recitirati, glumiti i pisati. Imao sam priliku voditi nekoliko događaja u našem gradu na što sam jako ponosan i zahvalan jer u glumi i voditeljstvu vidim moguću buduću karijeru. Jako su mi zanimljivi nutricionizam i kineziologija jer volim vježbati. U slobodno vrijeme crtam, igram košarku te volim zapjevati i zasvirati s društvom. Mislim da me većina ljudi poznaje kao uvijek nasmijanu, energičnu osobu. Za projekt 72 sata sam čuo 2018. godine kada su moji prijatelji pričali o lijepim iskustvima s tog projekta te sam se s njima 2019. godine uključio u projekt. Mislim da je ovaj projekt važan za Hrvatsku jer potiče empatiju, volontiranje i pomaganje zajednici. Najdraža uspomena mi je druženje s prijateljima iz projekta i ostalim volonterima. Iskustvo u projektu 72 sata ljudima promijeni perspektivu jer shvate da kao pojedinci možemo promijeniti nešto, pomoći te napraviti razliku. U mom slučaju u grupama smo čistili javne površine što iskreno nije bilo teško jer nas je bilo puno i družili smo se cijelo vrijeme. Od projekta u 2020. godini očekujem istu toplu atmosferu, pomaganje potrebitima pa možda čak i crtanje ili bojanje u nekom obliku. Jako mi je drago što imam priliku sudjelovati u nečemu korisnom i pozitivnom te planiram nastaviti i idućih godina.

Share This