Intervju s povjerenikom za mlade - Sisak

Povjerenik mladih Sisačke biskupije priključio se organizaciji međunarodnog volonterskog projekta "72 sata bez kompromisa"! U razgovoru je otkrio kako se odlučio organizirati projekt u gradu Sisku i koje su potrebe grada Siska te zašto bi se mladi čovjek trebao uključiti u projekt!

 

1. Velečasni Grbešiću, zašto ste kao povjerenik mladih Sisačke biskupije odlučili organizirati projekt "72 sata bez kompromisa" u Sisku?

Istaknuo bih za početak da je glavni „krivac“ za „72 sata bez kompromisa“ u Sisku nacionalna voditeljica akcije, Đurđica Blažević. Kada me nazvala s tom idejom, mislio sam da nije trenutak, a ona je bila uporna i zamolila me da dođe na jedan susret mladih te im predstavi projekt. Kada sam vidio kako se jedna grupa njih nakon molitve sjatila oko Đurđice, shvatio sam da to nije samo njezina ideja. Ubrzo su predstavnici Pastorala mladih Sisačke biskupije krenuli na edukacijske susrete, ostvarili kontakte s institucijama i medijima, pošli u lov na volontere i na akcije. Bio sam presretan kada su moji mladi noću odlazili na mjesta gdje se u Sisku okupljaju mladi i pozivali ih na „72 sata bez kompromisa“. Mogli su ih pozivati i preko facebooka, ali oni su radije išli face to face. Ovaj lukav pristup mladima koji nisu uključeni u naše kršćanske zajednice bio je pun pogodak koji se može potkrijepiti podatkom da je Sisak, u trenutku dok ovo pišem, četvrti grad po broju prijavljenih volontera. Bravo mladi, pravi ste apostoli!

 

2. Koje su potrebe Siska i okolice na koje projekt može odgovoriti?

Potrebe našeg kraja su goleme, mi bismo htjeli biti mala kap dobrote koja privlači. Prvi korak je nada. Mladi ljudi koji volontiraju za druge su protagonisti nade. Naš kraj je doživio devastaciju nade. Zatvorila se Željezara koja je zapošljavala 17 000 ljudi, a i Rafinerija se gasi. Naši ljudi, osobito mladi odlaze van trbuhom za kruhom. U nekim od ulica moje župe mladi su iščezli u Irsku, Njemačku… To je jedan od puteva. Kroz „72 sata bez kompromisa“ htjeli bismo pokazati drugi put, put zajedništva na kojem se susreću nove ideje i klija sjeme za nove uvjete koje mladi mogu stvoriti ako ostanu u domovini. Vjerujte, ovdje sam susreo puno sposobnih mladih koji su otvoreni Božjim nadahnućima. Molim se da u njima zaživi vizionarski duh koji će nadići izražene podjele koje nikamo ne vode i utabane staze na kojima raste drač sjete za minulim vremenima koja se neće vratiti. Uvjeren sam da među mladima ovog grada Bog podiže istinske obnovitelje. To u prvom redu moraju biti ljudi Duha.

 

3. Zašto bi mladi čovjek trebao napustiti, kako kaže papa Franjo, „udobnost kauča“, i priključiti se projektu „72 sata bez kompromisa“?

Na kraju projekta uvijek vidim ozarena lica mladih. Sklopila su se nova prijateljstva i susreli ljudi koji će ostaviti dubok trag u srcima. Naš Gospodin je najbolji pedagog čija učionica je čitav svijet. Iz nekih situacija i akcija ne možemo izaći nepromijenjeni. Važno je odvažiti se, napustiti kauč, sići sa balkona i živjeti punim plućima. Tu vidim sjajne primjere u našim blaženicima, Alojziju Stepincu, Ivanu Merzu te službenicima Božjim Ivanu Bonifaciju Pavletiću i Marici Stanković. Prva karakteristika njihove mladosti bila je da su bili Božji, da su se trudili, dizali iz svojih padova uz pomoć Božje riječi, sakramenata i kršćanskih zajednica mladih. To ostaje prvi poziv i našim mladima, da se bore, da budu sveti, jer samo takav naraštaj privlači druge mlade i vodi u sigurnu budućnost.

 

4. Postoji li način da se mladi čovjek na području Siska i okolice uključi u volontiranje i pomaganje tijekom cijele godine, da se 72 sata pretvore u 365 dana?

Svakako! To bi bio cilj! Ovih sam dana govorio s jednim mladićem iz Zagreba koji djeluje u jednoj kršćanskoj zajednici osoba s intelektualnim poteškoćama. Posvjedočio mi je nešto sveto! U telefonskom razgovoru mi je otkrio kako je uvijek htio srcem odgovoriti na one Isusove riječi da na gozbe ne  pozivamo samo bogate koji će nam uzvratiti, već siromašne i bolesne koji nam nemaju čime uzvratiti. „Vidiš“ – nadodao je – „ja sam svaki dan s takvima i osjećam da sam na pravoj gozbi kada sam s njma za stolom“. On je sposoban mladić kojeg bi mnogi htjeli za suradnika nakon završenih fakulteta ili za prijatelja koji se dobro snalazi na mnogim terenima. Ipak, on je uvjeren da ga je Bog u susretu s ovom zajednicom doveo na najbolji teren. Tako sam uvjeren da će i sisački mladi kroz „72 sata bez kompromisa“ doći na terene na koje će se željeti vrati činiti dobro i više od 72 sata.

 

5. Na kraju, koja su Vaša očekivanja i očekivanja organizacijskoga tima u vezi broja prijavljenih mladih i dogovorenih akcija?

Više volim iznenađenja, nego očekivanja. Očekivanja se za sada ispunjaju. Kako rekoh, mladi su iznenađeni brojem prijavljenih, akcije su šarolike, rastegnute od Siska, Ludine, Oborova. Jedni će krečiti, drugi voditi djecu na jahanje, treći cijepati drva, četvrti animirati odrasle s tjelesnim i intelektualnim poteškoćama, neki će raditi u pučkoj kuhinji… Najvažnije je da svi mladi u srcu osjete one Isusove riječi koje su najveća plaća i nagrada: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25,45).

 

Share This